Telefon: +381 61 19 88 921

U saradnji sa Udružnjem Kosovsko Mitrovičkog okruga u Beogradu organizovali smo boravak grupe dece iz Drežnice i Jasenka u Jagodini. Boravak u Jagodini trajaće od 05.07.-10.07.2022.godine. Pored dece iz Drežnice i Jasenka na susretu su i deca sa Kosova i Metohije. Našu decu predvodi učitelj Milan Kličković, a dovezao ih je Siniša Zrnić. Dobrodošli!

Lena Ružić

Leon Ahmetović Kosanović

Leona Kosanović

Marko Kosanović

Milan Kličković učitelj

Petra Kosanović

Sara Zrnić

Siniša Zrnić

S leva na desno: Dmitar Vukelić, Leon Ahmetović-Kosanović, Leona Kosanović, Marko Kosanović, Petra Kosanović, Sara Zrnić, Lana Ružičić, i Nenad sa K i M. Stoje Siniša Zrnić i Milan Kličković.

1.red, s leva na desno: Marko, Leon, Sara, Leona, Raša Rojević, Dmitar Vukelić, Petra, Lana i učitelj Milan Kličković.

Program boravka u Jagodini

1. dan.  Dolazak dece u Jagodinu, do 14 h, ručak, upoznavanje, šetnja, druženje u letnjikovcu.

2.dan.  Akva park, sa pauzom za ručak.

3.dan.  Obilazak Resavske pećine, vodopada Lisine, manastira Manasije, Ravanice i muzej ugljarstva.
   
4.dan.  Odlazak u Prirodnjački muzej, i Dino park u Svilajncu, zoološki vrt i muzej voštanih figura u Jagodini u  poslepodnevnim časovima.

5.dan.   Akva park.

6.dan.  Povratak kući posle doručka.

Planirano je da deca predstave svoj kraj, kao i svoje talente kroz pesmu, igru, slike, anegdote, legende, nošnje svog kraja,kao i prirodne lepote i ostale vrednosti.

 

Видовдан - Слава цркве Светог кнеза Лазара у Јасенку

 
Srpska pravoslavna crkva u Jasenku izgrađena je od klesanog kamena, osveštana i posvećena svetom knezu Lazaru 1883.god, od kada datira i crkvena slava Vidovdan.
Posle crkve takođe od klesanog kamena izgrađene su zgrade škole, šumarije, žandarmerije.

Pravoslavni narod Jasenka vodi poreklo iz Rasa (tromeđa Bosne, Crne Gore i Srbije), a posle pada Srbije 1459.god izbegao je, pred najezdom turaka u Crnu Goru, okolina Nikšica, Banjani (Mamulama je bilo prezime Banjanin).

Naviranje Turaka i u te prostore prouzrokovalo je dalje seobe naroda preko stare Hercegovine, Bosne pa sve do Like i Gorskog Kotara. Po podacima prote Manojla Grbića neki pojedinci (graničari) i porodice naselili su se krajem XIV i početkom XV veka, neke porodice posle pada Bosiljeva 1582.god, a najveći broj je naselio Jasenak i Drežnicu u 1632.godini.

Pre novosagrađene crkve svetog Kneza Lazara, u Jasenku je postojala mala crkva posvećena Svetom Arhangelu Mihailu kao i manastir, a izgrađeni su 1557.god.
To nedvosmisleno potvrđuje njihova imovina u Jasenku, toponimi: Kaluđerski Lug, Kaluđerska Kosa,Kaluđerske njive, Kaluđerski studenac zvani Kaluđerac koji nikada, ni u najvećoj suši, jedini od mnogih izvora u Jasenku, nije presušio.
Mislimo da ovom prilikom ne treba posebno isticati značaj crkve i sveštenstva za opstanak, kulturu i obrazovanje našeg miroljubivog i slobodarskog naroda u tom periodu, ali nažalost zgrada crkve Svetog Kneza Lazara u Jasenku kao i zgrade škole, šumarije i žandarmerije, zapaljene su po oslobađanju sela 20.1.1942.god. kao utvrđenja bojovnika NDH (domobrani,ustaše…), a po naređenju komandanta primorsko-goranskog odreda NOV I POJ-a Veljka Kovačevića. Inace, u oslobađanju Jasenka je učestvovao 1. Bataljon (Jasenačka, Drežnička i Ledenička četa) primorsko-goranskog odreda NOV I POJ-a.

Od tada, 20.1.1942.god. do danas crkva u Jasenku nije obnovljena, a prvo crkveno venčanje obavljeno je u kapeli škole u Jasenku, avgusta 1998.god i to za Zeljka Mamulu I Anđelku Cavrag.
Na kraju, i ako crkva u Jasenku sada ne postoji, duznost i obaveza svih pravoslavnih potomaka iz Jasenka, bilo gde da se nalaze, je da je kad tad obnove, da ne prepuste zaboravu događaje od prvih naseljavanja tog prostora i dalje i da prikladno s Božjom pomoći obeležavaju, ma gde bili, slavu svoje crkve, crkve Svetog Kneza Lazara u Jasenku 28. jun - Vidovdan.
Nadamo se i zelimo da će i ovaj tekst tome doprineti !!!

SREĆAN VIDOVDAN !

Upravni odbor Udruženja Drežničana i Jasenčana u Beogradu

 

 

U emisiji SRBIJA NA VEZI Radio Televizije Srbije 18.04.2022.g. posvećenoj Drežnici i njenom značaju u Narodno-oslobodilačkoj borbi gostovao je predsednik našeg Udruženja Dmitar Vukelić i govorio o ulozi Drežnice tada, i trenutnom stanju sada.

U emisiji je najavljeno da će se u Drežnici od 28.04 do 01.05.2022.god. održati skup posvećen učešću Drežnice u Antifašističkoj i Narodno-oslobodilačkoj borbi. Nosilac projekta je prof.dr. Sanja Horvatinčić sa Povjesnog instituta u Zagrebu, Srpsko nacionalno vjeće, Mjesni ured Drežnica, SPC i Zajednica drežničkih Srba.

RTS o emisiji emitovanoj 18.04.2022.

Pogledajte emisiju: RTS Program za dijasporu - Zvanični kanal

 

 

Svim članovima, prijateljima i sipatizerima Udruženja Drežničana i Jasenčana čestitamo Slavu Sv. Đurđa - Đurđevdan.

 

Đurđevdan slave Vukelići, Tomići, Trbovići, Ivoševići, Ćupurdije i Zrnići.

Upravni odbor Udruženja.

 

 SVETI SAVA

27. januar

 

Savindan je školska slava i praznik Srpske pravoslavne crkve, koji se proslavlja 27. januara.

Na ovaj dan, 27. januara 1236. Sveti Sava je preminuo, u gradu Trnovu u Bugarskoj.

Sveti Sava rođen je 1175. godine kao Rastko Nemanjić. Bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i Ane Nemanjić, kćerke carigradskog imperatora Romana. Još kao dete je pokazao veliko interesovanje crkvu i učenje. Sa 17 godina upoznao je monaha sa kojim je otišaona Svetu goru,  napustivši očevu kuću. U tom manastiru Svetog Pantelejmona se zamonašio 1192. godine kada je i dobio ime Sava.

Sava i njegov otac (koji se zamonašio 1196. i dobio ime Simeon) osnivaju manastir Hilandar na Svetoj gori.

Početkom 13. veka Sava je postao đakon i sveštenik Hilandara. 1207. godine vratio se u Srbiju, sa sobom je poneo i mošti svog oca, svetog Simeona kako bi pomirio svoju zavađenu braću Stefana i Vukana.

1219. godine ekumenski patrijarh je na dvoru Vizantijskog carstva, u Nikeji, Savu proglasio prvim srpskim arhiepiskopom. Zahvaljujući njemu, Srpska pravoslavna crkva postaje autokefalna, odnosno, samostalna crkva.

Arhiepiskop Sava je 1234. godine svoju titulu predao svom učeniku Arseniju čime ga je proglasio drugim srpskim arhiepiskopom.

Posle toga Sava kreće na put kroz Palestinu, Siriju, Persiju, Vavilon, Egipat i Anatoliju. iObilazio je sveta mesta i razgovarao s velikim isposnicima. U Trnovu, prestonici Bugarskog kraljevstva, razboleo se i preminuo 27. januara 1236. godine.

Kralj Vladislavu je posle više pokušaja uspeo da prebaci mošti svetog Save u manastir Mileševa, oko 1237. godine.

Krajem 16. veka Osmanlije su spalili Savine mošti na vračarskom nasipu u Beogradu. Na mestu gde se smatra da su spaljene mošti Svetog Save nikao je  jedan od najvećih pravoslavnih hramova na svetu, Hram Svetog Save.

Izvor: O.Š. "Novi Beograd"

Našim članovima, zemljacima, simpatizerima i svim ostalim građanima koji slave Svetog Savu čestitamo krsnu slavu sa željom da ovaj i sve naredne dane provedu u zdravlju, slozi i radosti.